Specijalistička psihijatrijska ordinacija Katalinić
  • NASLOVNA
  • USLUGE
  • O MENI
  • ZA SVE KOJI ŽELE VIŠE
  • KONTAKT

ADHD - neurorazvojnI poremećaj U KLINIČKOJ PRAKSI PSIHIJATRA

25/10/2023

Comments

 
Poremećaji nedostatka pažnje/hiperaktivnosti (ADHD) spadaju u najčešće neurorazvojne poremećaje  svojstveni po različitim kognitivnim i psihomotornim problemima koji se manifestiraju već u dječjoj dobi. Dokazana je genetska predispozicija, s tim da je iste gene moguće povezati kao podloga za razvoj i drugih psihičkih poremećaja (poremećaji raspoloženja, poremećaje ponašanja i osobnosti, druge neurorazvojne poremećaje). Simptomi ADHD mogu uvelike remetiti svakodnevno funkcioniranje osobe koja boluje od istog. Stoga je vrlo važno započeti rano i multidisciplinarno liječenje oboljelih, čime se učinkovito poboljšava kvaliteta njihovih života, a povećava se i mogućnosti usvajanja vještina suočavanja i prihvaćanja koje mogu potaknuti mentalnu otpornost i pomoći u sprječavanju budućih psihičkih i fizičkih problema u kasnijem životu.

Što su neurorazvojni poremećaji?
= skupina različitih stanja koja nepovoljno utječu na rast i funkcioniranje mozga što rezultira poteškoće s učenjem, ponašanjem, pamćenjem, samokontrolom, govorom ili drugim aspektima zdravlja.
= simptomi se obično pojavljuju tijekom ranog djetinjstva i mogu trajati u mladoj i odrasloj dobi, ili mogu ostati neprimijećeni ili nedijagnosticirani sve do odrasle dobi.

Karakteristike ADHD
Vidljiv je nedostatak pažnje i hiperaktivno-impulzivno ponašanje po tipu obrasca.
Dijete se teško fokusira na zadatke, stalno se vrpolji, ima problem u kontroli sebe, pretjerano priča, nemirno je, djeluje bez razmišljanja te su česti ispadi bijesa, prkosno i agresivno ponašanje.
Osobe s ADHD imaju veći rizik od razvoja migrene, astme, alergijskog rinitisa, imunološke disregulacije i atopijskog ekcema.

Etiologija ADHD
Genetski - često nasljedan i kombiniran s drugim mutacijama NP
Bolesti majke infekcije, pretilost, gestacijska HA, DM
Stres u trudnoći psihološki stres, postnatalna depresija majke
Psihoaktivne tvari u trudnoći pušenje, alkohol, droge ili lijekovi tijekom trudnoće
Bolesti novorođenčeta mala PT, nedonošćad, kongenitalne bolesti infekcije, neonatalni hipoksijsko-ishemijski događaji, ozljede mozga
   
Neke činjenice o ADHD
Prvi puta postavljena dg. tijekom 60-tih prošloga stoljeća
5% učestalost među djecom
3-4 x češće se javlja kod dječaka

Neuropatofiziologija ADHD
Prefrontalna kora kod ADHD sazrijeva sporije nego u zdrave djece i znatno je manjih dimenzija, što pogoduje problemima u kontroli izvršnim funkcioniranjem (upravljanje vremenom,  planiranju). 
Manji mali mozak pridonosi "inhibiciji motoričkog odgovora" - sposobnost potiskivanja radnji koje ometaju trenutni zadatak (sjedenje tijekom sata).
Manji hipokampus i amigdale mogu uzrokovati poremećaje u regulaciji pamćenja, emocija i ponašanja, što je čest kod djece s ADHD.
Studije s fMRI dokazale su nepravilnu aktivnost u nekoliko regija mozga uključenih u motoričku, kognitivnu i emocionalnu regulaciju u djece s ADHD.
Postoji kolektivna mreža struktura u mozgu koja je neobično aktivna u djece s ADHD dok odmaraju, a manje je aktivna kada su u zadatku koji zahtjeva pažnju i fokusiranost. Zato im je teško koncentrirati se u učionici i zato odlutaju tijekom zadatka koji zahtijeva pažnju, poput domaće zadaće.

Neurokemija kod ADHD
Služeći kao naš kontrolni centar, mozak šalje i prima električne signale ili "poruke" po cijelom tijelu. Mozak to čini putem neurona. Između neurona postoje praznine koju ispunjavaju neurotransmiteri i tako omogućuju prenošenje poruka.
Dopamin je glavni pojačivač signala u mozgu. Ima različite funkcije i opisana su četiri neuralna puta kojim se isti prenosi kroz jedne regije mozga u drugu.
Kod ADHD dva dopaminska puta su oštećena:
  • „Put dopaminske nagrade” – kada iskusimo ugodu, povećava se količina dopamina i aktiviraju se osjećaji zadovoljstva i euforije.
  • „Mezokortikalni put” – dopamin iz ovog puta pomaže prefrontalnoj kori da olakša izvršne funkcije kao što su spoznaja, radna memorija i donošenje odluka.
Znanstvenici vjeruju da su ti poremećaji posljedica neobičnog broja transportera dopamina u mozgovima osoba s ADHD. Prijenosnik dopamina je protein koji je odgovoran za uklanjanje dopamina iz sinapse. Povećani broj ovih transportera može dovesti do neobično niskih količina dopamina u mozgu. Jedan od dokaza za ovu teoriju je da su stimulansi često uspješni u smanjenju simptoma ADHD, a ti lijekovi suzbijaju ponovnu pohranu ili uklanjanje dopamina.

ADHD kod adolescenata
Adolescenti s ADHD imaju manje problema s hiperaktivnosti nego u dječjoj dobi. No, kada krenu u srednju školu, znatno se povećavaju očekivanja i akademska i društvena, što za njih može biti teško izdržati. 
Adolescenti s ADHD mogu biti impulzivni, skloni rizičnom ponašanju, nezrelog prosuđivanja i u stalnom traženju novih uzbuđenja. Sve ovo povećava rizik od nezgoda i ozbiljnih ozljeda.
Aktivnosti u tišini su općenito vrlo teške za adolescente s ADHD. Problem je sjediti i čitati ili raditi na nekom projektu čija izrada zahtjeva veći angažman.

ADHD kod odraslih
Postojanje ADHD-a u odrasloj dobi može rezultirati nizom problema koji utječu na cjelokupno funkcioniranje. Smetnje održavanja fokusa mogu dovesti do lošeg akademskog ili profesionalnog uspjeha. Vještine donošenja odluka ometa planiranje i organiziranost s posljedičnim čestim promjenama posla ili čak nezaposlenošću.
Prezentacije hiperaktivnosti u odrasloj dobi često se manifestira kao nestrpljivost i nemir, problem čekanja u redu, nepoštivanje međuljudskih granica. To također može biti povezano sa smanjenom tolerancijom na stres, što rezultira emocionalnom labilnosti i agresivnim ponašanjem.
Impulzivnost kod ADHD se obično opisuje kao averzija prema odgađanju tijekom odrasle dobi; češće je verbalna, a može dovesti do profesionalnih problema i rizičnog ponašanja (npr. nesreće na poslu ili vožnji pod utjecajem psihoaktivnih tvari).
Neke studije su pokazale da odrasli s ADHD imaju niži stupanj obrazovanja, manju vjerojatnost da će se zaposliti i nestabilne obiteljske odnose u usporedbi s općom populacijom.

Komorbiditeti ADHD i psihičkih poremećaja
ADHD se često povezuje s komorbiditetom povezanim s mentalnim zdravljem što dijagnostički može učiniti još složeniji proces.
Čini se da je istodobno postojanje s drugim psihijatrijskim poremećajima uobičajeno u oko 65% djece i 75% odraslih s ADHD.
Anksioznosti prate gotovo polovice odraslih osoba s ADHD, i to kao kao socijalna anksioznost, panični poremećaj i generalizirani anksiozni poremećaj.
Nesanica je uočena u približno 60-80% ispitanika s ADHD i pogoršava simptomatiku.
Nisko samopoštovanje vodi ka teškom depresivnom poremećaju, u oko 20% osoba s ADHD i veliki rizika od samoubojstva.
Konzumacija alkohola, duhana, kanabisa i drugih psihoaktivnih tvari s razvojem ovisnosti, može se promatrati kao posljedica emocionalne disregulacije ili kao pokušaj samoliječenja.
 
Pristup i liječenje ADHD
Sam ADHD i prateća stanja mogu rezultirati značajnim funkcionalnim oštećenjima, s ozbiljnim posljedicama u različitim životnim domenama i smanjenom kvalitetom života.
Nakon postavljanja dijagnoze, temeljitog sagledavanja stanja, kao i prisutnosti potencijalnih komorbidnih medicinskih i/ili psihijatrijskih pitanja, treba definirati odgovarajuću razinu personalizirane skrbi, uz napomenu da rana intervencija omogućuje učinkovitije upravljanje simptomima.
Liječenje uglavnom pomaže u upravljanju simptomima.
Bihevioralna terapija - psihološki pristupi usmjereni na promjenu samoporažavajućeg ponašanja (KBT)
Lijekovi stimulansi, antidepresivi, antikonvulzivi, antipsihotici,  adrenergički agonisti
TMS magnetski valovi aktiviraju  određeni dio mozga koji treba dodatnu stimulaciju
Komplementarna i alternativna medicina Dodaci prehrane, akupunktura, tjelovježba, promjena životnih navika, masaže, biljni lijekovi, meditacija

Jesu li neurorazvojni poremećaji trajni?
Da, neurorazvojni poremećaji su trajni i ne postoji poznati lijek za ta stanja. Međutim, postoje dostupne terapijske strategije koje mogu pomoći osobama s NP da upravljaju i nose se sa svojim simptomima.
Nadalje, kao i kod mnogih drugih stanja, rana identifikacija i intervencija ključni su za poboljšanje kvalitete života djeteta koje pokazuje znakove i simptome povezane s neurorazvojnim zastojem.
Comments
    Picture

    Autor

    Volim biti psihijatar, to je zanimanje slično rudararstvu samo što ja kopam po dušama. Ako mi osoba u čijem tijelu ta duša živi omogući da joj pomognem vratiti ravnotežu duše i tijela, čuda su moguća! Osjećaj je predobar!

    Arhiva

    October 2024
    October 2023
    June 2023
    September 2022
    June 2022
    May 2022
    February 2022
    September 2021
    July 2021
    February 2021
    January 2021
    December 2020

    kategorije

    All

    RSS Feed

Powered by Create your own unique website with customizable templates.
  • NASLOVNA
  • USLUGE
  • O MENI
  • ZA SVE KOJI ŽELE VIŠE
  • KONTAKT