Uloga roditelja podrazumijeva stalnu skrb o djetetu, te prihvaćanje dužnosti i obveza vezanih za njegov psihički i fizički razvoj. Jedan od najboljih načina kako naučiti djecu mentalnoj snazi jest preslikavanje tih kvaliteta iz vlastitog života.
Mentalno jaka djeca spremna su za sve izazove svijeta što se postiže razvojem emocionalnih pozitivnih temelja, učenjem zdravih društvenih vještina i adekvatnim nošenjem s problemima.

Mentalna snaga zahtijeva da obratite pažnju na tri stvari: način na koji mislite, osjećate i djelujete. Veliko razmišljanje, dobar osjećaj i hrabro djelovanje pomaže nam u razvoju mentalnih mišića. Naravno, potrebna je praksa, strpljenje i stalno pojačanje da dođete do točke u kojoj ćete te stvari raditi prirodno većina nas ne provodi dovoljno vremena razmišljajući o tome kako se osjećamo. Zapravo, čak i kao odrasli, skloni smo uložiti više energije u borbu protiv svojih emocija.

Jedan od najboljih načina da naučite djecu mentalnoj snazi jest preslikavanje tih kvaliteta u vlastiti život. Pokazati svom djetetu kako biti mentalno jak najbolji je način da ga potaknete da razvije mentalnu snagu. Razgovarajte o svojim osobnim ciljevima i pokažite djetetu da poduzimate korake kako biste ojačali. Neka vam samousavršavanje i mentalna snaga budu prioritet u vlastitom životu i izbjegavajte stvari koje mentalno jaki roditelji ne rade

Biti mentalno zdrav tijekom djetinjstva uključuje postizanje razvojnih i emocionalnih prekretnica i učenje zdravih društvenih vještina i kako se nositi s problemima. Veća je vjerojatnost da će mentalno zdrava djeca imati pozitivnu kvalitetu života i vjerojatnije je da će dobro funkcionirati kod kuće, u školi i u svojim zajednicama.

Djetetov zdrav razvoj ovisi o njegovim roditeljima — i drugim skrbnicima koji djeluju u ulozi roditelja — koji im služe kao prvi izvori podrške u osamostaljivanju i vođenju zdravih i uspješnih života.
​
Mentalno zdravlje roditelja i djece višestruko je povezano. Roditelji koji imaju vlastite probleme s mentalnim zdravljem, kao što je suočavanje sa simptomima depresije ili tjeskobe (strah ili zabrinutost), mogu imati više poteškoća u pružanju skrbi za svoje dijete u usporedbi s roditeljima koji opisuju svoje mentalno zdravlje kao dobro. Briga o djeci može stvoriti izazove za roditelje, osobito ako nemaju sredstava i podrške, što može imati negativan učinak na mentalno zdravlje roditelja. Roditelji i djeca također mogu doživjeti zajedničke rizike, kao što su naslijeđene ranjivosti, život u nesigurnim okruženjima i suočavanje s diskriminacijom ili uskraćenošću.

Moglo bi se reći da nam je agresija urođena karakteristika, no to ne znači da je agresija naša svakodnevica. Možemo reagirati agresivno u situacijama u kojima nam je neugodno ili se bojimo ili kada nas druga osoba isprovocira, ali u istim situacijama možemo reagirati posve pozitivno i smireno.
Agresija je pod kontrolom dijela mozga koji se zove amigdala. Amigdala je odgovorna za reguliranje naših percepcija na agresiju i strah. Amigdala uočava i reagira na opasnost što može rezultirati agresivnim odgovorom. Amigdala je pod kontrolom dijela mozga koje se zove prefrontalna kora (smještena iza čela) koja pomaže u regulaciji negativnih emocija, pa i agresije.
Za razvoj agresije u tijelu vrlo su važni hormoni, s tim da je najbitniji testosteron i za muškarce i žene. Testosteron direktno povećava stres i negativne emocije (npr. vrijeđanje) a time i mogućnost razvoja agresije. Dokazano je da manjak serotonina („hormon sreće“) povećava rizik od buduće agresije.
Konzumacija alkohola i narkotika povećava razvoj agresije na više načina:

• remećenjem izvršnih radnji, tj. kognitivnih sposobnosti koje nam pomažu da planiramo, organiziramo, razumijemo, postižemo ciljeve, kontroliramo emocije i inhibiramo (držimo pod kontrolom) nepoželjno ponašanje
• fokusiranjem na samoga sebe i umanjivanjem svijesti o socijalnim situacijama (tj. dozvoljenom ponašanju)
• smanjenjem pažnje čime se smanjuje uvid u negativne ishode našeg ponašanja (npr. agresivnog)

Agresiju mogu potaknuti različiti stimulirajući impulsi, npr. vožnja biciklom, erotski filmovi, jaka buka i muzika. Također sve se više govori da su visoke temperature uzrok većoj razini agresije i nasilju, tako da postoje brojna istraživanja o proučavanju povezanosti vrućine i agresije kao posljedica globalnog zagrijavanja naše planete Zemlje.
Mogućnost gubitka kontrole nad agresijom puno je češća kada smo ljuti, loše raspoloženi, umorni, u bolovima, bolesni, frustrirani, ali i kod negativnih događaja i neugode koju nam mogu stvarati negativne misli.
Posebno bih naglasila prenesenu agresiju koja se javlja kada negativne emocije uzrokovane određenom osobom potaknu agresiju prema nekoj drugoj osobi koja nema veze s izvorom frustracije.
Dokazano je da osobe koje su napadnute i ne mogu se boriti upravo protiv te osobe postanu jako agresivne prema drugim nevinim osobama i to često prema osobama koje su sličnog izgleda ili karakteristika pravom izvoru provokacije (npr. vršnjaci).
Ponavljajuća provokacija od drugih osoba, može biti pokretač za agresiju ukoliko je osoba izložena negativnoj emociji kakav je strah od smrti ili bolesti (npr. život u lock down-u tijekom epidemije Corona virusa).