Mama – tata – prijatelj, koga sluša adolescent?

Dopustite da vam objasnim neke od promjena kod vašeg pubertetlije, kako bi svima bilo bolje.
 
Kako se dijete približava adolescenciji, emocije postaju intenzivnije. Kako to znamo? Ne radi se samo o lupanju vratima ili bezrazložnom durenju. Limbičko područje živčanog sustava blisko surađuje s moždanim deblom i tijelom kako bi stvorilo emocije — u mozgu adolescenata te strukture imaju mnogo veći utjecaj na razmišljanje nego kod djece ili odraslih.
 
Tijekom jednog istraživanja, skenirali su mozak djece, adolescenata i odraslih i pokazali im sliku emocionalno izražajnog ili neutralnog lica. Pronašli su intenzivnije emocionalne reakcije među adolescentima i relativno blage reakcije kod djece i odraslih. Kada adolescentu pokažete neutralno lice, aktivira se njihova amigdala – oni misle da osoba ima negativan emocionalni odgovor, a ne neutralan.
 
Ova povećana emocionalnost uzrokom je da adolescenti mogu postati lakše iritirani, uznemireni i neraspoloženi - i mogu imati odnos sa samim sobom koji je zbunjujući. Čini se da ovi intenzivni subkortikalni utjecaji dolaze niotkuda i uzrokuju promjene raspoloženja iz minute u minutu. Stoga, dragi roditelji, povucite se malo! Pustite ih da osjećaju što god osjećaju u danom trenutku. Ako „skočite“ na adolescenta i pokušate ga kazniti zato što je emocionalan, samo ćete ga odgurnuti i udaljiti od sebe.
 
Dopamin je neurotransmiter koji povezuje moždano deblo, limbičko područje i korteks (koru mozga) - a jedan od njegovih zadataka je da se osjećamo dobro kada dobijemo nagradu.
 
U usporedbi s djetetom ili odraslom osobom, početne razine dopamina u adolescenata su niže. Ali količine oslobađanja su veće. Novost je jedna od glavnih stvari koja može potaknuti oslobađanje dopamina. To znači da nove stvari adolescenti bude sreću i dobre osjećaje. Adolescentu dosadi staro, isto staro — zbog čega bi srednje škole trebale promijeniti način na koji pristupaju školskom iskustvu. Moraju se više poigravati urođenom nagonu adolescenata za novostima.
 
Još se nešto događa u adolescentnom limbičkom području – a to je da mozak mijenja način na koji procjenjuje je li nešto dobro ili loše. U pomaku iz djetinjstva u adolescenciju, mozak se počinje fokusirati na pozitivan, uzbudljiv aspekt izbora i minimizirati negativne, opasne aspekte. To nazivamo hiper-racionalno razmišljanje, i ono povećava vjerojatnost da će adolescent voziti brzo, uzimati različite psihoaktivne tvari ili sudjelovati u rizičnim ponašanjima.
 
Mi sisavci imamo privrženost. Ono što se događa s privrženošću u ranim godinama doista je važno jer dojenčad ovise o svojim skrbnicima kako bi preživjela. Kako starimo, privrženost ne nestaje – to je doživotni proces. Što se događa u adolescenciji? Umjesto da su okrenuti roditeljima, sve se više okreću vršnjacima, što je normalno i preduvjet je za preživljavanje u odrasloj dobi. Ovaj pomak prema vršnjacima, roditeljima može stvoriti loše osjećaje, jer oni više nisu u ulozi primarnog skrbnika, što može djelovati odbijajuće i poput izdaje.
 
Pripadanje grupi vršnjaka – čak i ako je to samo jedna osoba – može se osjećati kao pitanje života i smrti: „Ako nemam barem jednog vršnjaka s kojim sam povezan, ja ću umrijeti.” Dakle, ako je zabava u tijeku, adolescent bi se mogao osjećati da će umrijeti ako ne ode.
 
Bliskost nam je potrebna iz još jednog razloga, a to je da, adolescenti mogu žrtvovati moral za članstvo. Za to imamo naziv: pritisak vršnjaka.
 
Dakle, ono što roditelji i njihova djeca adolescenti trebaju učiniti, jest njegovati pomak figure privrženosti s roditelja na vršnjake jer je to put ka uspješnijoj i mentalno zdravijoj odrasloj dobi.
 
Odrasli bi trebali poštovati ovo intenzivno, emocionalno okretanje od sigurnosti roditelja prema novostima i vršnjacima. Kao dijete, gledamo odrasle i mislimo da oni sve znaju, a posebno roditelji. U adolescenciji, mozak se mijenja na način koji potkopava te pretpostavke iz djetinjstva i shvaćamo da naši roditelji nisu heroji. Naravno da ih volite, ali shvaćate da su ljudska bića, što je ključni korak ka tome da i sami postanete odrasli. S novim mozgom dolazi i novi svijet. Razlog zašto je ljudska vrsta, u dobru i u zlu, toliko prilagodljiva je upravo naša adolescencija. Tijekom iste sve dovodimo u sumnju i privlače nas inovacije i novosti. To može biti opasno za nas kao pojedince, ali je vrlo dobro za našu vrstu u cjelini.
 
Koliko osoba poznajete koji su u svom odraslom životu zadržali bit adolescencije? Tko je ostao društveno i politički aktivan? Tko održava bliska prijateljstva — naš “društveni angažman”? Tko nastavlja isprobavati nove stvari i ne zadovoljava se istim starim? Tko je održao svoje umove u izazovu “kreativnih istraživanja”?
 
Neuroznanost otkriva da naš mozak nikada ne prestaje rasti, što se naziva neuroplastičnost. Što potiče taj rast i održava vas mladima? Emocionalna iskra, strast, društveni angažman, prijateljstva, novosti i kreativni otvori. To je bit adolescencije!
 
Razmislite o tome sljedeći put kada budete u iskušenju ismijati svoga ili druge adolescente jer je adolescent ili upotrijebite izraz "adolescent" kao uvredljiv i ponižavajući. Umjesto da se rugate njihovim emocijama ili buntovnosti, mogli biste i sami pokušati biti malo više adolescent.