Dopustite da vam objasnim neke od promjena kod vašeg pubertetlije, kako bi svima bilo bolje.
Kako se dijete približava adolescenciji, emocije postaju intenzivnije. Kako to znamo? Ne radi se samo o lupanju vratima ili bezrazložnom durenju. Limbičko područje živčanog sustava blisko surađuje s moždanim deblom i tijelom kako bi stvorilo emocije — u mozgu adolescenata te strukture imaju mnogo veći utjecaj na razmišljanje nego kod djece ili odraslih. Tijekom jednog istraživanja, skenirali su mozak djece, adolescenata i odraslih i pokazali im sliku emocionalno izražajnog ili neutralnog lica. Pronašli su intenzivnije emocionalne reakcije među adolescentima i relativno blage reakcije kod djece i odraslih. Kada adolescentu pokažete neutralno lice, aktivira se njihova amigdala – oni misle da osoba ima negativan emocionalni odgovor, a ne neutralan. Ova povećana emocionalnost uzrokom je da adolescenti mogu postati lakše iritirani, uznemireni i neraspoloženi - i mogu imati odnos sa samim sobom koji je zbunjujući. Čini se da ovi intenzivni subkortikalni utjecaji dolaze niotkuda i uzrokuju promjene raspoloženja iz minute u minutu. Stoga, dragi roditelji, povucite se malo! Pustite ih da osjećaju što god osjećaju u danom trenutku. Ako „skočite“ na adolescenta i pokušate ga kazniti zato što je emocionalan, samo ćete ga odgurnuti i udaljiti od sebe. Dopamin je neurotransmiter koji povezuje moždano deblo, limbičko područje i korteks (koru mozga) - a jedan od njegovih zadataka je da se osjećamo dobro kada dobijemo nagradu. U usporedbi s djetetom ili odraslom osobom, početne razine dopamina u adolescenata su niže. Ali količine oslobađanja su veće. Novost je jedna od glavnih stvari koja može potaknuti oslobađanje dopamina. To znači da nove stvari adolescenti bude sreću i dobre osjećaje. Adolescentu dosadi staro, isto staro — zbog čega bi srednje škole trebale promijeniti način na koji pristupaju školskom iskustvu. Moraju se više poigravati urođenom nagonu adolescenata za novostima. Još se nešto događa u adolescentnom limbičkom području – a to je da mozak mijenja način na koji procjenjuje je li nešto dobro ili loše. U pomaku iz djetinjstva u adolescenciju, mozak se počinje fokusirati na pozitivan, uzbudljiv aspekt izbora i minimizirati negativne, opasne aspekte. To nazivamo hiper-racionalno razmišljanje, i ono povećava vjerojatnost da će adolescent voziti brzo, uzimati različite psihoaktivne tvari ili sudjelovati u rizičnim ponašanjima. Mi sisavci imamo privrženost. Ono što se događa s privrženošću u ranim godinama doista je važno jer dojenčad ovise o svojim skrbnicima kako bi preživjela. Kako starimo, privrženost ne nestaje – to je doživotni proces. Što se događa u adolescenciji? Umjesto da su okrenuti roditeljima, sve se više okreću vršnjacima, što je normalno i preduvjet je za preživljavanje u odrasloj dobi. Ovaj pomak prema vršnjacima, roditeljima može stvoriti loše osjećaje, jer oni više nisu u ulozi primarnog skrbnika, što može djelovati odbijajuće i poput izdaje. Pripadanje grupi vršnjaka – čak i ako je to samo jedna osoba – može se osjećati kao pitanje života i smrti: „Ako nemam barem jednog vršnjaka s kojim sam povezan, ja ću umrijeti.” Dakle, ako je zabava u tijeku, adolescent bi se mogao osjećati da će umrijeti ako ne ode. Bliskost nam je potrebna iz još jednog razloga, a to je da, adolescenti mogu žrtvovati moral za članstvo. Za to imamo naziv: pritisak vršnjaka. Dakle, ono što roditelji i njihova djeca adolescenti trebaju učiniti, jest njegovati pomak figure privrženosti s roditelja na vršnjake jer je to put ka uspješnijoj i mentalno zdravijoj odrasloj dobi. Odrasli bi trebali poštovati ovo intenzivno, emocionalno okretanje od sigurnosti roditelja prema novostima i vršnjacima. Kao dijete, gledamo odrasle i mislimo da oni sve znaju, a posebno roditelji. U adolescenciji, mozak se mijenja na način koji potkopava te pretpostavke iz djetinjstva i shvaćamo da naši roditelji nisu heroji. Naravno da ih volite, ali shvaćate da su ljudska bića, što je ključni korak ka tome da i sami postanete odrasli. S novim mozgom dolazi i novi svijet. Razlog zašto je ljudska vrsta, u dobru i u zlu, toliko prilagodljiva je upravo naša adolescencija. Tijekom iste sve dovodimo u sumnju i privlače nas inovacije i novosti. To može biti opasno za nas kao pojedince, ali je vrlo dobro za našu vrstu u cjelini. Koliko osoba poznajete koji su u svom odraslom životu zadržali bit adolescencije? Tko je ostao društveno i politički aktivan? Tko održava bliska prijateljstva — naš “društveni angažman”? Tko nastavlja isprobavati nove stvari i ne zadovoljava se istim starim? Tko je održao svoje umove u izazovu “kreativnih istraživanja”? Neuroznanost otkriva da naš mozak nikada ne prestaje rasti, što se naziva neuroplastičnost. Što potiče taj rast i održava vas mladima? Emocionalna iskra, strast, društveni angažman, prijateljstva, novosti i kreativni otvori. To je bit adolescencije! Razmislite o tome sljedeći put kada budete u iskušenju ismijati svoga ili druge adolescente jer je adolescent ili upotrijebite izraz "adolescent" kao uvredljiv i ponižavajući. Umjesto da se rugate njihovim emocijama ili buntovnosti, mogli biste i sami pokušati biti malo više adolescent. |
AutorVolim biti psihijatar, to je zanimanje slično rudararstvu samo što ja kopam po dušama. Ako mi osoba u čijem tijelu ta duša živi omogući da joj pomognem vratiti ravnotežu duše i tijela, čuda su moguća! Osjećaj je predobar! Arhiva
October 2023
kategorije |