Zašto se klinci samoozljeđuju?

Radi se o poprilično čestom ponašanju adolescenata, odnosno svaki treći adolescent se u trenutku krize može aktivno samoozlijediti. Najčešće se radi o zarezivanju ili gorenju, udaranju po zidu ili drugim objektima, bacanju, štipanju, lomljenju kosti, gutanju otrovnih tekućina, usporavanju cijeljenja svojih rana. Kada se krene s tom radnjom ubrzo se postaje ovisan o tome i ponekad je teško prestati. 
Do nedavno se smatralo da je samoozljeđivanje simptom kojeg nalazimo uz razvojne poremećaje, poremećaje prehrane i granični poremećaj ličnosti. Psihički poremećaji koje prati samoozljeđivanje u adolescenata uključuju internalizirajući poremećaji (depresija, PTSP, generalizirana anksioznost), eksternalizirajući poremećaji (poremećaj ponašanja, opozicijski prkosni poremećaj), bolesti ovisnosti. Zapravo, samoozljeđivanje adolescenata je čest nespecifični psihički problem nevezan za bilo kakav psihički poremećaj.
Postoji i određena povezanost samoozljeđivanja i iskustva zlostavljanja u ranom djetinjstvu, posebno seksualnog zlostavljanja. Djeca koja su izložena bulingu vršnjaka ili su doživjeli neugodnosti zbog svoje spolne orijentacije često se samoozljeđuju.
Samoozljeđivanje pomaže kao način samoliječenja stresa i ublažavanja loših misli i problema, unutarnjeg nemira i napetosti, podizanja raspoloženja, tj. da se dijete osjeti da je živo.
Ovo je ponašanje jako „zarazno“ među adolescentima, tj. prenosi se među vršnjacima, čak postoje i grupe na društvenim i web site-ovima.
Adolescenti koji koriste samoozljeđivanje imaju viši stupanj fiziološke pobuđenosti tijekom stresnih situacija i imaju problem u suočavanju s istim.
Samoozljeđivanje može biti i način izbjegavanja teških situacija za adolescenta kako bi smanjio pritisak roditelja ili vršnjaka spram svojih obveza u školi ili drugo.
ZAŠTO SAMOOZLJEĐIVANJE?

1. Regulacija afekta: tjeskobe, ljutnje, frustracije, depresije
2. Promijena stanja: uklanjanje od problema, prestanak suicidalnih misli
3. Samokažnjavanje
4. Prestanak disocijacije
5. Interpersonalno: osiguravanje njege i pažnje, povezivanje s vršnajcima

 
Liječenje se temelji na kombinaciji individualne i grupne psihoterapije s ciljem usvajanja vještina regulacije emocija, interpersonalnih odnosa (komunikacijske vještine) i samosvijesti. Uključivanje obitelji kao suport je vrlo važno. Farmakološko liječenje ovisi o simptomima prilježečeg psihičkog poremećaja.

​Fizička bol nastala samozljeđivanjem samo na kratko odnese ružne misli i emocionalna bol se ponovno vraća kod novog problema. Razgovori sa samim sobom, roditeljima, drugim članovima obitelji ili prijateljima, stručnjacima mentalnog zdravlja čine da je bol svakim danom sve manja i manja i na kraju u potpunosti nestane.